(...) „Imam prijedlog za tebe.” Ono se nagnulo prema meni baš kao i moja prijateljica April kada mi želi otkriti tajnu, iako te tajne nikad nisu vrijedne pažnje. A nisu baš ni tajne. „Ako nikome ne odaš da sam ovdje, popravit ću tvoje oči.”
„Ma bježi!”
Biće je trepnulo nekoliko puta. „Pa to i pokušavam.”
„Ma, mislim, ne možeš to učiniti!”
„Zašto ne?”
„Pa nikome drugome nije pošlo za rukom, osim uz pomoć naočala.”
„Ja imam određene sposobnosti. Vidjet ćeš, ako...”
„Nikome ne ispričam o tebi?”
„U tome je bit, o tome se i radi.”
„Kako da znam da me nećeš oslijepiti? Možda si baš poput prodavača koji daju razna obećanja, a lažu čim zinu.”
Biće se čas istezalo, čas skupljalo. „Ne želim tako nešto učiniti stvoru koji mi nije napravio ništa nažao.”
„Odnosno, ako ti učinim nešto nažao, možda ćeš me oslijepiti?”
„To je strogo povjerljiva informacija.”
„A ako mi popraviš oči i nikome ne budem pričala o tebi, otići ćeš s naših polja?”
„U tome je bit.”